Wedding | nasmej se, ptičica!

Kada mi neko kaže kako mu se sviđaju fotografije na mom sajtu, ja kažem hvala, i u sebi se odmah malo postidim jer pomislim šta bi tek rekli kad bi videli neke nove fotografije. Jer osim poslednjeg, sva venčanja koja su objavljena na sajtu su stara godinu i po dana, i više. Tj. bila su. Rešila sam da nekako nađem slobodno vreme i to promenim. I dok čekamo još neke razne lepe promene koje će se dešavati na ovom sjtu, hajde da se podsetimo čemu on beše služi – venčanjima (i lepim stvarima) primarno. I evo odmah divnog primera, jednog prelepog venčanje sa početka letnje sezone prošle 2013.

Ja obožavam simboliku u mestima, datumima, stvarima i kada se mladneci trude da to unesu i u svoj najlepši dan. Ovog puta to je bio datum. Tamara i Miodrag su se upoznali 1. maja (ne, nisu se sreli na uranku :)) i rešili da će venčanje, kada ga bude, pasti na isti dan. Ja nemam zamerke, šta više! Jer kada, kao ja, volite svoj posao, onda ga proslavljate tako što na praznik rada – radite! To znači da prvenstevo fotkate, ali se u isto vreme i šetkate po Kalemegdanu, klopate fenomenalnu hranu sa fenomenalnim pogledom na ušće dveju reka, među gostima sretnete stare drugare pa sa njima nazdravite, prisustvujete divnom zalasku sunca, i sve to vreme se njišete uz muziku…

Ummm, čekaj, jesam li ja radila ili sam u stvari nesto proslavljala? Ne znam, izgleda da je linija tanka. Ali evo, prosudite sami…

Restoran: Kalemegdanska Terasa

Dekoracija: Studio Teatrix

Šminka: Salon Rusija

Frizura: Lela Sredojevic

Venčanica: Čarolija

Hotel: Townhouse 27

Jedino lepše od puta u Toskanu, je verovatno ići na venčanje u Toskanu. U stvari, ako ste fotograf kao ja onda to može da bude i veoma naporno, jer onda imate konstantan problem manjka vremena ili broja apararta da zabeležite sve lepo što vidite. A tamo lepo ne morate da tražite, dovoljno je samo da dođete i osvrnete se oko sebe. Sa vaše leve strane vinogradi, sa vaše desne strane meni-omiljeni čempresi. Filmski kadrovi vas prate svuda i još ako uhvatite neki neverovatan zalazak sunca, prizor je kompletan i nezaboravan. I sada na celu tu sliku dodajte jedno divno venčanje! Da li prvo da ih fotkam u maslinjaku, onda između stubova, ili pored bazena, ah, da ne zaboravim i vespe i… – i, jel sada razumete moju muku!? :)

I zato zapravo hvala Vanji i Pavelu! Hvala im što su mi dali dovoljno materijala da se dooobro pomučim. Hvala im na divnom iskustvu i poverenju koje su mi pružili da zabeležim posebne trenutke u njihovim životima. Hvala i za priliku da prisustvujem jedinstvenoj poljsko-srpsko-američkoj svadbi u Toskani :) A najviše, i od srca hvala na divnom druženju i vremenu provedenom sa njima i njihovim porodicama i prijateljima. (I ovde moram da zastanem i zagrlim celu moju 9očlanu ekipu novih-starih prijatelja sa kojima sam putovala iz Beograda, i (sa)živela tih pet nezaboravnih dana :*)

Suvišno je reći da sam fotke jedva izabrala, iako je ovo do sada najveći post o venčanju na blogu. Zato sada završavam sa rečima i prepuštam vas da uživate u još moćnijem jeziku slike.

*ali pre nego što produžite, prvo zagrlite nekoga

The only thing more beautiful than traveling to Tuscany, is probably going there for a wedding. Actually, if you are a photographer like me, that can be very hard too, because you constantly lack time or enough cameras to capture everything beautiful that you see. And the beauty is everywhere. You don’t have to search for it, you just need to come and take a look around. On your left side are vineyards, on your right side are amazing cypress trees. Movie-like stills are following you everywhere, and if you catch some unbelievable sunsets, the frame is complete and unforgettable. And now add one beautiful wedding to that image, please! Should I photograph them in the olive yard first, or among the columns, and than later by the pool, and don’t forget the vespa, … – I mean, do you hear me brother/sister? :)

And for that, and much more, thank you Vanja and Pawel! Thank you for making my troubles come true :) Thank you for the wonderful experience and privilege to capture such special moments in your life. Thank you also for the opportunity to be a part of a unique Serbo-Polish-American wedding in Italy :) And above all, and from the bottom of my heart thank you for friendship and lovely time I spend with you, your families and your friends. (Here, I have to pose for a moment and give a big hug to my 9person crew, to my old-new friends, with whom I traveled and lived with, for 5 unforgettable days :*)

Needless to say, this is by far my longest wedding post, even though I restrained myself from uploading all photos that are so dear to me. Enough said, I am putting the words away and leaving you to enjoy even more powerful language of pictures.

*but before you continue, hug somebody first